NEPOZNANICA

 

NEPOZNANICA

noćas sam napisao 

jednu pjesmu za tebe

i ide ovako

ti si najljepša

nepoznanica

koju sam ikada rješavao

u ovoj matematici

življenja

i dobro je da nikad

ne završim zadatak

o nepoznanico

jer bih onda možda

druge nepoznanice tražio

U OVOM SVEMU

U OVOM SVEMU

u ovom umornom vremenu

kad jedno za drugim

namiguju dan i noć

i raskalašno se ubijaju međusobno

u svojoj raskošnosti

ubijaju dane i noći

u ovom umornom zdanju

gdje više nema ni trunke

nade za ljubav

        za ljepotu

gdje sve blista od laži

toliko šarene

prefarbane sa svim farbama

nezamislivo je reći

volim te

jer si u prošlosti

koja ne postoji

u ovom umornom pjevanju

bez glasa

i glazbe

gdje svakim pokretom

posljednju šansu

posljednjoj želji

ispunjavam

gdje si se u svemu tome sakrila

 

PIŠEM TI U OVIM PJESMAMA

PIŠEM TI U OVIM PJESMAMA

pišem ti u ovim pjesmama

ono što sam ti želio reći

sve ono što ti nikad

nisam uspio izreći

volim te

ali to je najmanje bitno

i to što te želim

ni to nema smisla

jer danas je nešto drugačije

sve nekako modernije

nikoga više ne zanima 

ljubav

sve neki tehnički izrazi

koje nitko više ne

razumije

i bolje da je tako

i kažem ti ponovo

volim te

i ponovo

volim te

i baš me briga kakva je moda

volim te onako kako se

voljelo od pamtivijeka

točka

*Premio internazionale di poesia e narrativa “AMICI SENZA CONFINI”, 1° classificato autore straniero, Roma, 2011