POVJEST MOGA PISANJA

 

   foto: izvor internet

povjest moga pisanja

i povjest koridora petce (VC)

(tj autoputa Budimpešta – Ploče)

koji prolazi kroz Svilaj

toliko se podudaraju

toliko čekaju na realizaciju

na ostvarenje

 

već je prošlo pola stoljeća

skoro

kako to stoji na papiru

otkako su avioni snimali trasu po prvi put

otkako sam išarao prve papire

čekaju nešto

čekamo sponsore

koje doduše ne interesuje

ni poezija moja

ni Bosna moja

 

***

želim se boriti protiv zla

jedino što imam su 

ove dvije ruke

koje se mogu sklopiti 

i mogu reći

Oče naš

NE BITI

 

Ako je istina da danas zlo može držati pod kontrolom cijeli svijet i sva živa bića i činiti što želi, onda je sasvim jasno da je to kraj zla jer dolazi Gospodar (Isus Krist) kao što je rečeno u knjizi Otkrivenja (Apokalypsis). 

Ako nije istina onda će neka karika u lancu zla pući i sve će se srušiti kao i uvijek do sada. Zato je vrlo važno ne biti karika u lancu zla. 

VEČERNJE SJENKE

 Šetali smo jednog predvečerja i izdužile nam se sjenke u beskraj. Ako bi smo išli nizbrdo doista im nismo vidjeli kraja.Vidio sam nekakvu paralelnost tih naših večernjih sjenki kada je bliska večer i zalazak sunca  sa predvečerjem ljudskog života. Poneki od nas se okrenu od sunca života i dive se svojim sjenkama. Dive se toj veličini, toj izduženosti, toj prijatnoj iluziji tako i da zaborave na sebe, na postojanje, na realnost. Dive i tuše druge ljude svojim postigućima, svojim uspjesima, svojim djelima... i često se ne uspije primijetiti kako je sunce zašlo. I sve je postalo samo sjenka. Mrak. Mrak zauvijek.  Za sve koji ne uzgajaju svjetlost. 

MOJI "VIP"

 

U mojoj mladosti nije bila u uporabi ova skraćenica. Komunistčki sustav u kojem je proboravila moja mladost imao je svoje skraćenice. Kada sam saznao što to zapravo znači, nemalo sam se iznenadio. Ja sam imao neku predrasudu (i predosjećaj) da je "vip" osoba koja se prikrpljuje uz velike i značajne ljude. Zato me izndnadilo to "very important person". Jer nikada nisam vidio neku doista važnu i veliku osobu da se tako predstavlja, da se tako napuhuje sa tom ili sličnim skraćenicama ili naslovima.

S druge strane kad malo stavim na vagu razmišljanja tko je sve bi važan u mome životu - pronađen u sjećanju mnogo, vrlo mnogo važnih osoba. I teško bih ih sve uspio nabrojati jer bi se sjećanje ponekad uspjelo sakriti u mračne kutke.

Vrlo važnih osoba ima malo. Zapravo, vrlo vrlo važni su jedino moj tata i moja mama. 

LEŽANJE NA VALOVIMA

Od kad sam se naučio plivati sviđa mi se ležati na vodi i gledati nebo, oblake, ptice, vjetrove, avione... i kad god je prilika ispružim se po vodi i zurim. Ovog ljeta osrednji valovi i ja ležim i more me ljulja. I ljuljanje me prenese u djetinjstvo kad sam ležao na šinskim kolima, na travi tek pokošenoj, koja su vukle naše krave tako polako. I kola su se tako ljuljala po vagašima baš kao ovi valovi što ljuljaju. Trava miriše, nebo daje svoje signale koji se urezuju u nezaboravnost.

PRAVILA

 

Sve se više kontrolira, testira, prati statistika i slične evidencije. Pokušavaju se uočiti pravila, pokušava se staviti pod kontrolu život. Netko si je zamislio da je život samo materijalna stvar, da se sve može objasniti znanošću, da se mogu uočiti pravila i držati pod kontrolom sve. Gledajući najsitnije čestice atoma i cijepajući ih na milijarde i milijarde drugih komadića. Pravila koja vrijede za željezo, zlato, dijamante. Pravila u opticaju za svjetlost, zrak, vodu i sve elemente. Pravila koja u pravilu vrijede za mrtvu materiju. 

Život vrlo često izmiče zakonima mrtvoće. Život je živ i bježi iz pravilnika.

VALOVI

Preuzmi zbirku pjesama VALOVI pdf

 

VALOVI ŽIVOTA

 

zašto volim valove

koji razbijaju obale

pomiču plaže

naprijed nazad

pokreću

 

zašto mi je tako

prijatan taj šum

ta huka buka

nimalo mi ne smeta

mogu je slušati stoljećima

 

SUSJED MIŠ

 

Početkom ljeta vidjesmo novog susjeda. Bio se naselio jedan miš u crnu kutiju koju službene institucije stavljaju radi deratizacije. Gledali smo ga kako ulazi i izlazi u taj svoj novi dom. Ali nekoliko tjedana poslije dođoše oni što kose travu, ispuhuju lišće i prašinu sa staza (pa se moraju dobro zatvoriti prozori, jer nam dosta toga završi u stanu).

Poslije nekoliko dana žena otkrije čudne tragove u kuhinji. Ispočetka mišljasmo da je ušao gušter jer su

 česti gosti na balkonu a pokoji put budu i u sobama. Stavivši komadić sira smo se uvjerili da nije gušter. I onda drugi ili treći dan uhvatimo ga u staklenu teglu od mermelade. Djeca sretna al još sretnija žena jer ne mora više inspekcionirati svaki kutić i čistiti, dezinficirati. Djeca ga drže u staklenu kao najskupocjenije blago, snimaju ga. Radi se o malenom kućnom ili poljskom mišu, ne znam točno. Aĺi, da se jadnik ne bi ugušio, nosimo ga iza Bazovice na pašnjake gdje pasu krave, koze, ovce. Tamo će mu biti dobro jer kravama svakodnevno donose stari kruh...

Pokazali smo video između ostalih i jednoj susjedi...

I onda smo imali dokaz kako kruže informacije, kako funkcionira novinarski sistem. Sutradan već zvone dvije starije susjede i pitaju ženu je li istina da nam je u stan ušao veliki štakor. Žena je preplašenim  susjedama objasnila da se radilo o malom mišu koji se popeo preko balkona. 

Ali je netko bio pozvao i službu koja se bavi zaštitom od miševa, štakora i sličnoga (čitaj trovanjem) pokazujući im rupe na stepeništu ali ovi tehničari su slijegali ramenima jer nije u njihovoj  kompetenciji. 

Doista, hrpa ljudi, službi, institucija, stručnjaka te ne mogu efikasno riješiti probleme koje u biti rješava jedna obična mačka.

LAŽ

 Ja koji imam iskustva u laganju i u krađi, moram to ponavljati bezbroj puta i vrlo glasno. Javno. Najjavnije. Koliko puta u životu sam pokušavao sve ispisati, sve napisati, sve ono što sam činio, krao, lagao... i uvijek bi došlo još neko sjećanje, još neka nepravda koju sam učinio.  

Započeću time kako sam počeo krasti novce od oca. 

U srednju školu sam pošao u Slavonski Brod i stanovao sam negdje na periferiji kod daljnje rodbine. Otac mi je davao nedjeljom pri polasku novaca za cijeli tjedan i vraćao sam se petkom popodne. U samom tom početku došla je prilika koja me poslije pretvorila u profesionalnog kradljivca obiteljskih novaca. Ali idem po redu. Imaju dvije stvari koje moram podvući i koje su prethodile prvoj krađi novaca. 

Jedna je priča koja je kružila po našem mjesto o rođaku koji je krao iz ćaćinog novčanika i skrivao u sijeno pa su novci počeli padati u jasle pred krave. I u biti bilo je puno sličnih storija. Zapravo,  ruku na srce - kako kažu kod nas, valjda sam se i rodio sa tim genom krađe. Još kao mališan, koji nije znao što su novci niti im vrijednosti, bio sam uzeo sa dna ormara nekoliko kovanica i otišao kupiti sladoled u "zadrugu" te sam ga jeo sjedeći na babku blizu vignja, gdje je tetak potkivao konje. Ali baba I. me vidjela i prijavila roditeljima. I tu se završilo moje kupovanje sladoleda na vlastitu ruku.

Druga dogodovština je osvetljiva krađa moga oca koja me obilježila. Naime,  na jednoj njivi bijaše nam preorao među naš međaš. Ne znam je li se tata žalio tom istom, uglavnom je u kući bilo priča i jadikovanja na tu temu. Jednom prilikom kad smo bili na toj njivi, već koncem ljeta ili s rane jeseni, otac mi je rekao da idem sa njim u kukuruz blizu preorane međe. Imao je sepet i ušavši u susjedovu njivu otrgao je jedan ili dva sepeta kuruza kao naplatu za preoranu među. Nisam shvatio taj način svođenja računa, jer je i mama rekla da će ovaj znati tko mu je ukrao kuruz. 

Ta dva čimbenika, uz možine drugih, dali su mi prvu priliku iskoristiti kao krađu. Jednog petka sam se vratio iz Broda i tata je bio sa nekim nakupcem stoke te su razgledavalu,svinje, krave i ostalo. Tata me je predstavio nakupcu, pitao kako je prošao tjedan i ostala pitanja koja uz to idu, i uz to me pitao je l mi treba novaca a ja sam rekao da ni ono što imam nisam potrošio. Bila mi je ostala polovina ili trećina, ne znam točno. Tata me je pohvalio  i rekao da ostavim novce u njegov šajbok. Znam da sam bi otišao do tog šajboka (novčanika) i otvorio ga i vidio da tamo ima previše takvih banknota te sam si ostavi nazad u džep ono što sam trebao vratiti. Tako sam imao povišen džeparac za taj vikend. Možda sam i platio neku turu pića u svilajskom kafiću, ne sjećam se. Uglavnom sam ubrzo započeo sa kupovinom gramofonskih ploča. Gramofon smo imali onaj s konca 60-tih, a u Brodu je imao jedan od sustanara. A ja sam kupovao ploče, preko 300 komada do završetka škole. Sve od rock'n'rolla i ostalih verzija ondašnjih glazbenih premještanja do jazza. Nemam pojma gdje mi je poslije završila ta kolekcija ploča, jer su došle kasete, cd...

Uglavnom je taj vlak laži, krađe i propagande nijr prohujao pored mene nego me pregazio tako da sam od odlikaša i najboljeg učenika postao najčupaviji "bitlus" regije i završio strojobravarski zanat. Od primjerenog dječaka, mališansa u kojeg su babe i mame upirale prstom govoreći "vidi anđela", iste upiraše prstom govoreći "kakav je ovo đavo".

GRATIS

 

Do danas je propagandistička mašinerija uspjela učiniti da se za ono za što se prije 20-30 godina plaćalo zlatom danas čeka u redu dati uslugu besplatno. Ili za primiti nešto "like-ova" - "sviđa mi se" u digitalnoj zajednici nekoj. Najočitiji primjer je skidanje odjeće i pokazivanje golotinje ali isto tako i vratolomije u kojima mnogi polome vrat. Izgubio čovjek ljudskost. Postao životinjski kvalificiran. Izgubio puno svojstava. Ima nas gomila koji klanjamo ispred manjeg ili većeg ekrana svakodnevno po bezbroj puta. Da ne spominjem one koji su u neprekidnoj kotenplaciji.   

Za riječ ljudskost sam na webu pronašao sinonime, odredite sami koliko ih je po  vama nešto što danas postoji:

 čovječnost, humanost, plemenitost, dobrota, velikodušnost, osjećajnost, moralnost, duševnost, osobnost, iskrenost, čestitost, skromnost, nesebičnost, civiliziranost, istinoljubivost, čovjekoljubivost, spontanost, razumnost, suosjećajnost, pravednost, bezazlenost, odgovornost, tankoćutnost, širokogrudnost, božanstvenost, pristojnost, svetost, čednost, brižnost, intelektualnost, prostodušnost, malenost, samilost, neporočnost....

GLAZBA

Čujem nek dan jednu staru hit pjesmicu koja se vrtila bezbroj puta na radiju. Čini mi se da sam ju zadnji put čuo baš preko tranzistora dok sam čuvao krave. Bit će to 70-tih godina. Pola stoljeća je prošlo. I onda se u nekoliko dana gledam, promatram i vidim kako bez prestanka ova pjesmica mi se vraća i pjevuši se sama iz mene, iz sjećanja, iz onog sloja u koji mi se urezivala u pamćenje, baš kao što su se nekada urezivale gramofoske ploče. Dali smo tako isprogramirani-urezani od samog našeg rođenja? Što je u nama prirodno, što nakalemljeno, što urođeno? Što je naša baština? Milion pitanja iskrsava, a odgovora je neka škrtost. 

Tako od pjevanja mogu se prisjetiti različitih slojeva urezivanja: od borbenih koje  su nam davali preko linije škola-filmovi, rock n roll, jazz i slična stranjska glazbiranja nasuprot domaćoj izvornoj, narodna (prevladavajuća tkz "ćirilica") i još sakralno pjevanje koje je bilo skromnočujno samo iz crkve. I ne mogu nikako potisnuti u zaborav "ZDRAVO TIJELO ISUSOVO" koje možda bijaše pjevano neprofesionalno ali iz duše. Ta pjesma mi žubori kao voda bistrog potoka koja mi besprestano krijepi život, pogotovo dušu.

 

PSOVAČEVA MOLITVA

 

PSOVAČEVA MOLITVA

Rano jutrom jedan započne dugačke psovačke litanije jer je netko mu ukrao/izgubio/polomio alatljike za posao. Pet minuta, deset minuta. Kolega koji ne razumije jezika pita o čemu se radi. Jel ovaj moli? Traži da mu prevedem. Nemoguće je prevesti, kažem. To je vrlo, vrlo jaka molitva kojom ovaj psovač slavi/priziva/ moli svoga boga. I tako ga otjelovljuje u svome tijelu/životu/svome svijetu.

 

Promišljanja o Međugorju

 O UKAZANJIMA GOSPE

Moj brat se oženio 1981. iz okolice Međugorje. Već kad su išli na zaruke, ili kad su poslije išli u neke druge pohode, znam da iđoše i neke babe iz naše rodbine radi ukazanja. Ja sam bio u svatovima i od ukazanja me nije ništa intersiralo. '83. se vratio tamo te me bratova svastika vodila na brdo ukazanja. Sjećam se samo kamena hercegovačkog, hrpe papira i novaca koje su ostavljali vjernici hodočasnici. I kiše koja nas je natjerala uzeti taksi. Još jedanput sam se vratio '95. Hodočasnika nije  bilo, vidio sam kako se razvio turizam za prihvat rijeke ljudi i govori sam svima kako su hercegovci odlični u ideji prodavanja kamenja. Nisam vjerovao. 

1999. godine sam bi pozvan iznutra, iz srca i povjerovao sam. I 2000. godine sam se vratio i potvrdio vjerovanje.

Otada sam mnogo puta želi i sam vidjeti Gospu. Teško mi je i opisati koliko vatrenih želja, molitvi, potraga bijah usmjerio u tom pravcu. 

Tek sada sam došao do malenog prosvjetljenja, do jednog malog zaključaka. 

Uopće je nebitno imati viđenje kao što to imaju vidioci. Osobno smatram da je jako teška popularnost koju imaju.

Najvažnije je vidjeti Gospu sa Isusom u času prelaska iz ovog života u život vječni. Jednostavno, baš onako kako to kaže naša molitva "sada i na čas smrti naše".

CRNA RUPA

 

 

Išao sam u kupovinu i kad san već stavio kupljeno u auto, nazove me kćerka i zamoli da kupim i šampon.  Vratim se u prodavnicu i sa ušima začepljenim u nešto interesantno što me uzelo skoro cijelog izaberemo dva šampiona i idem platiti na automatsku kasu koja se dva puta zablokira i spremni operater je odblokira. Što se desilo: dok izlazim iz prodavnice nisam siguran da li su obadva šampona prošla kroz kasu. Ali slušano preko slušalice ne dopušta, zbog interesantnosti, da se na to koncentriran, da si to razjasnim. Tako se vratim i kući, tako pobacam i račune i tako to ostane nerazjašnjeno u mome životu. Crna rupa koja me jednog dana može progutati. 

O SRCU

 

Jednom prilikom su nam vršili mjerenja srca, ekg i tomu slično na ljekarskom pregledu. Zaradi posla. Pitao sam hoće li mi srce raditi dok sam živ. Htio sam biti šaljiv. 

Poslije, jednom prilikom, dok sam pokušavao moliti molitvu srca po uzoru na ruskog hodočasnika, shvatio sam da ono srce koje uspije moliti kuca i nakon smrti. Živi zauvijek. 

GOSPOĐA APOSTAZIJA

 

G. APOSTAZIJA U SVILAJU

 

gospođa Apostazija

prešla je preko Save u Svilaju

i ušla u crkvu Imena Marijina

u nedjelju

na pučkoj Misi

i rekla

ha

pobrojavši ono malo crnih marama

preostalih marama

triumfalno se prošetala

razgledajući Put križa

i ostale putove i ponovno uzviknula

ha

pobjeda

i ni slutila nije Apostazija

evropska gospođa

da marame crne su bile

izmolile

zagovor Imena Marijina

u srca unuka praunuka čukununuka

rođenih uzduž i poprijeko puteva Evrope

neka čudna klica infiltrirala se

za Svilaj za običaje

za nošnje bogato svilajske

i zrno vjere u Krista Isusa

pobjednika