BROJ JEDANAESTI
Nije bilo slobode govora u ondašnjoj Jugoslaviji. Neke riječi i neki govori su i
onda bili zabranjeni. Tako htjedoh dosjetkom reći: "Dolje crvena
zemlja!" u kojoj su vladari bili crveni buržuji a između ostalog tako su bile
posložene i boje državne zastave (plavo-bijelo-crveno). Mada se nitko nije
dosjetio u onoj raspadajućoj tvorevini na što aludiram. Pogotovo ne oni iz
milicijskih organa.
Doista, već u
onom sistemu bilo je dosta razgraničeno ono što smiješ reći i ono što se
šapuće. Primjer je povjest naših djedova, ujaka, stričeva i svih koje nikad
nismo upoznali jer je to pogotovo u našem kraju bila tabu tema. I zato su
nastale dvije paralelne istorije: ona službena koja se galami na sve strane i
ona koja se šapuće.
Možda je ono
ondašnje bilo samo preludij u ovovremeno.
POSLIJE BITKE
gore nebo
plavo od suza bogova
dolje zemlja
crvena od krvi
ljudi


