NUŽNO ZLO

 

14

 

 

Uvijek sam bio žgoljo, jad i bijeda, onaj što nema ništa. I kad bih imao priliku negdje nešto dobiti, zaraditi to nešto bi izmigoljilo mi iz ruku kao što riba izmigolji nevještim držačima. Ovo je čista istina. Nisam bio nadaren za nikakvo sticanje. Kad smo bili djeca neki moji sudrugovi bi nedjeljom išli igrati nogomet u novce, bilo je i kockara sa životom, i neki su prokockali život a neki vješto koristili gužve, koje, priznaćemo, nisu falile u zadnjim desetljećima.

I kad sam imao nešto imao sam za druge, meni to itako nije trebalo.

Doduše sam imao ponekad knjige za čitati. Poslije kad sam radio imao sam obimnu biblioteku. Današnjica obimno pokazuje da su knjige samo smetnja. Nužno zlo. Koje ove nove tehnologije potiskuju i izbacuju iz uporabe.

I točka.

Znači, nisam nikad imao ni ono što imam.

 

 

***

 

da mi je

pola ovog što imam

dao bih

polovicu drugima

 

knjiga MOJE OZBILJNO NEOZBILJNE GLUPOSTI

 Knjiga aforizama Stjepana Oroza,

MOJE OZBILJNO NEOZBILJNE GLUPOSTI,

vlastita naklada autora, 

nepoznato mjesto,

nepoznata godina izdanja 

Evo knjige koju možete pročitati u manje od sat vremena.

I tako možete svaki dan po sat vremena i bit ćete sintonizirani sa knjigom. 

U knjizi je prisutna "narodna mudrost" u Orozovoj produkciji.

Premda se ne slažem sa prostim riječima i psovačkim rječnikom , knjiga osim banalnosti ima i dubinskih  promišljanja, oštrih zapažanja, bisera koji bi u neka druga vremena postali narodne poslovice.

Preporučujem knjigu za čitanje, ne radi lokalpatriotizma, nego zato što je izvan šablona, pa i da si postavite koje pitanje (i pitanje koji riječnik ne uporabljivati).

knjiga Sava od Posavlja

 

HAJDUCI BOSANSKE POSAVINE 

knjiga prva:

HAJDUK SAVA OD POSAVLJA

priredio i uvodna studija:

Marko Matolić

vlastita naklada

Orašje 2022

Ovo je knjiga za kolekcionare i ljubitelje lokalnog, tako da bi poznavajući ono što je na zemljovidima sitno, beznačajno, provincijski i daleko od velegradova upoznao velike stvari.

Matolić piše neumorno i dotiče vrlo napete žice na glazbalu historije tako da to zvuči. Službene organizacije i organi obično ne žele zvučnost, pogotovo ako se dira i svira ono što oni ne žele, tj ono što je njima naređeno da žele.

U tom kontekstu je i Sava od Posavlja jer buntovnik, hajduk, harambaša.

Do ovakvih knjiga se teško dolazi, ali tko želi uspjet će pronaći svoj primjerak. 

TKO JE CRN: NOĆ, PAS ILI JA

BROJ TRINAESTI

Bilo je mračnih momenata u doba moje mladosti, bilo je. Znao bih se probuditi iz kakvog pijanstva ne znajući nikakve detalje o pijanstvu i otkud se nalazim na određenom mjestu. Onda bi započela rekonstrukcija svake od tih epizoda. A bilo ih je. Bilo.

Probat ću ispričati ih nekoliko kao svjedočanstvo. Ne znam da li bih uspio razotkriti uzročnosti, povode, okolnosti u kojima se epizode pijanstva događaju. Svakako je to posao ne od nekoliko minuta koliko imam na raspolaganju.

Jedna upočetljiva epizoda je kad sam došao sa cjelonoćne proslave rođendana kod A. u Svilaju i probudio se u podstanarskoj sobi u Brodu. Išao sam u drugu smjenu u tvornici tenkova i prvo sam pitao jednog koji je bio u prvoj smjeni i bio na rođendanu je li me on dovezao autom. Zanijekao je. Imao sam crnu rupu u sjećanju. Falilo mi je u memoriji od jutarnjeg završetka fešte do buđenja. Ne znam kada ali možda uz pomoć onih koji su bili u autobusu uspio sam se sjetiti kako me budio kondukter zbog karte ali kako nisam ništa uspio ni reći. Sjećanje mutno kako taj u plavom mantilu pita kud ideš, karta itd a ja nastavim spavati faktički u nesvijesti. To sam jedino uspio dozvati u memoriju Kako sam izašao iz autobusa, prešao preko pruge ( u ono doba vlakovi su svakih toliko prolazili, 200-300 što teretnih, što putničkih dnevno) i došao u sobicu, ne znam. Crna memorijska rupa. U šali bi se moglo reći: automatski pilot uključen, ali po meni anđeo čuvar postoji. Što bi se to desilo: jednostavno bih na kraju fešte, u zadnjim momentima ispijao sve veće i žešće količine alkoholnih napitaka, vrlo često na veselje ili na sprdnju sustolnika. Na kraju bih još budan ali bez svijesti hodao, govorio gluposti bez smisla ili izvrčući realnost, jedanput sam u toj fazi vlastitog oca nazivao prijateljem fotografom i molio ga da me fotografira (i to su mi rekli, ne sjećam se činjenica).

Zašto sam išao preko svih tih granica, jer se to desilo mogo puta? Da li sam htio dokazati da ja mogu više nego drugi? Mogu li okrivljivati sustolnike zato što sam pristao biti žrtva? Da nisam bio ekstremni primjerak sredine koja je promovirala alkoholizam i slično? I ovi stihovi postavljaju pitanja:

***

noć

crn

 

da l pas

da l ja

 

da l crn