Početkom ljeta vidjesmo novog susjeda. Bio se naselio jedan miš u crnu kutiju koju službene institucije stavljaju radi deratizacije. Gledali smo ga kako ulazi i izlazi u taj svoj novi dom. Ali nekoliko tjedana poslije dođoše oni što kose travu, ispuhuju lišće i prašinu sa staza (pa se moraju dobro zatvoriti prozori, jer nam dosta toga završi u stanu).
Poslije nekoliko dana žena otkrije čudne tragove u kuhinji. Ispočetka mišljasmo da je ušao gušter jer su
česti gosti na balkonu a pokoji put budu i u sobama. Stavivši komadić sira smo se uvjerili da nije gušter. I onda drugi ili treći dan uhvatimo ga u staklenu teglu od mermelade. Djeca sretna al još sretnija žena jer ne mora više inspekcionirati svaki kutić i čistiti, dezinficirati. Djeca ga drže u staklenu kao najskupocjenije blago, snimaju ga. Radi se o malenom kućnom ili poljskom mišu, ne znam točno. Aĺi, da se jadnik ne bi ugušio, nosimo ga iza Bazovice na pašnjake gdje pasu krave, koze, ovce. Tamo će mu biti dobro jer kravama svakodnevno donose stari kruh...
Pokazali smo video između ostalih i jednoj susjedi...
I onda smo imali dokaz kako kruže informacije, kako funkcionira novinarski sistem. Sutradan već zvone dvije starije susjede i pitaju ženu je li istina da nam je u stan ušao veliki štakor. Žena je preplašenim susjedama objasnila da se radilo o malom mišu koji se popeo preko balkona.
Ali je netko bio pozvao i službu koja se bavi zaštitom od miševa, štakora i sličnoga (čitaj trovanjem) pokazujući im rupe na stepeništu ali ovi tehničari su slijegali ramenima jer nije u njihovoj kompetenciji.
Doista, hrpa ljudi, službi, institucija, stručnjaka te ne mogu efikasno riješiti probleme koje u biti rješava jedna obična mačka.
Nessun commento:
Posta un commento