LAŽ

 Ja koji imam iskustva u laganju i u krađi, moram to ponavljati bezbroj puta i vrlo glasno. Javno. Najjavnije. Koliko puta u životu sam pokušavao sve ispisati, sve napisati, sve ono što sam činio, krao, lagao... i uvijek bi došlo još neko sjećanje, još neka nepravda koju sam učinio.  

Započeću time kako sam počeo krasti novce od oca. 

U srednju školu sam pošao u Slavonski Brod i stanovao sam negdje na periferiji kod daljnje rodbine. Otac mi je davao nedjeljom pri polasku novaca za cijeli tjedan i vraćao sam se petkom popodne. U samom tom početku došla je prilika koja me poslije pretvorila u profesionalnog kradljivca obiteljskih novaca. Ali idem po redu. Imaju dvije stvari koje moram podvući i koje su prethodile prvoj krađi novaca. 

Jedna je priča koja je kružila po našem mjesto o rođaku koji je krao iz ćaćinog novčanika i skrivao u sijeno pa su novci počeli padati u jasle pred krave. I u biti bilo je puno sličnih storija. Zapravo,  ruku na srce - kako kažu kod nas, valjda sam se i rodio sa tim genom krađe. Još kao mališan, koji nije znao što su novci niti im vrijednosti, bio sam uzeo sa dna ormara nekoliko kovanica i otišao kupiti sladoled u "zadrugu" te sam ga jeo sjedeći na babku blizu vignja, gdje je tetak potkivao konje. Ali baba I. me vidjela i prijavila roditeljima. I tu se završilo moje kupovanje sladoleda na vlastitu ruku.

Druga dogodovština je osvetljiva krađa moga oca koja me obilježila. Naime,  na jednoj njivi bijaše nam preorao među naš međaš. Ne znam je li se tata žalio tom istom, uglavnom je u kući bilo priča i jadikovanja na tu temu. Jednom prilikom kad smo bili na toj njivi, već koncem ljeta ili s rane jeseni, otac mi je rekao da idem sa njim u kukuruz blizu preorane međe. Imao je sepet i ušavši u susjedovu njivu otrgao je jedan ili dva sepeta kuruza kao naplatu za preoranu među. Nisam shvatio taj način svođenja računa, jer je i mama rekla da će ovaj znati tko mu je ukrao kuruz. 

Ta dva čimbenika, uz možine drugih, dali su mi prvu priliku iskoristiti kao krađu. Jednog petka sam se vratio iz Broda i tata je bio sa nekim nakupcem stoke te su razgledavalu,svinje, krave i ostalo. Tata me je predstavio nakupcu, pitao kako je prošao tjedan i ostala pitanja koja uz to idu, i uz to me pitao je l mi treba novaca a ja sam rekao da ni ono što imam nisam potrošio. Bila mi je ostala polovina ili trećina, ne znam točno. Tata me je pohvalio  i rekao da ostavim novce u njegov šajbok. Znam da sam bi otišao do tog šajboka (novčanika) i otvorio ga i vidio da tamo ima previše takvih banknota te sam si ostavi nazad u džep ono što sam trebao vratiti. Tako sam imao povišen džeparac za taj vikend. Možda sam i platio neku turu pića u svilajskom kafiću, ne sjećam se. Uglavnom sam ubrzo započeo sa kupovinom gramofonskih ploča. Gramofon smo imali onaj s konca 60-tih, a u Brodu je imao jedan od sustanara. A ja sam kupovao ploče, preko 300 komada do završetka škole. Sve od rock'n'rolla i ostalih verzija ondašnjih glazbenih premještanja do jazza. Nemam pojma gdje mi je poslije završila ta kolekcija ploča, jer su došle kasete, cd...

Uglavnom je taj vlak laži, krađe i propagande nijr prohujao pored mene nego me pregazio tako da sam od odlikaša i najboljeg učenika postao najčupaviji "bitlus" regije i završio strojobravarski zanat. Od primjerenog dječaka, mališansa u kojeg su babe i mame upirale prstom govoreći "vidi anđela", iste upiraše prstom govoreći "kakav je ovo đavo".