GLAZBA

Čujem nek dan jednu staru hit pjesmicu koja se vrtila bezbroj puta na radiju. Čini mi se da sam ju zadnji put čuo baš preko tranzistora dok sam čuvao krave. Bit će to 70-tih godina. Pola stoljeća je prošlo. I onda se u nekoliko dana gledam, promatram i vidim kako bez prestanka ova pjesmica mi se vraća i pjevuši se sama iz mene, iz sjećanja, iz onog sloja u koji mi se urezivala u pamćenje, baš kao što su se nekada urezivale gramofoske ploče. Dali smo tako isprogramirani-urezani od samog našeg rođenja? Što je u nama prirodno, što nakalemljeno, što urođeno? Što je naša baština? Milion pitanja iskrsava, a odgovora je neka škrtost. 

Tako od pjevanja mogu se prisjetiti različitih slojeva urezivanja: od borbenih koje  su nam davali preko linije škola-filmovi, rock n roll, jazz i slična stranjska glazbiranja nasuprot domaćoj izvornoj, narodna (prevladavajuća tkz "ćirilica") i još sakralno pjevanje koje je bilo skromnočujno samo iz crkve. I ne mogu nikako potisnuti u zaborav "ZDRAVO TIJELO ISUSOVO" koje možda bijaše pjevano neprofesionalno ali iz duše. Ta pjesma mi žubori kao voda bistrog potoka koja mi besprestano krijepi život, pogotovo dušu.