Otkad je popularizirana, djeci je lopta jedna od najdražih igrački. Malo nas je koji je nismo šutali, bacali, lovili...
U školi su nas naučili da je i naša planeta okrugla, kao što vidimo da je na nebu sunce i mjesec. Mene su vrlo zainteresirale mjesečeve mijene i zašto su mjesec i sunce veliki pri izlasku i zalasku? Ili zašto čovjek nije više išao na mjesec? Ili zašto se o nečemu šuti naveliko a o drugom se galami neprestance?
Danas se loptom često prikuje nemalo cijelo čovječanstvo za televiziju. Kad se prenose svjetska loptaška takmičenja. Činjenica. A što je televizija? Medij = medium = između ostalog znači i posrednik između ljudi i duhova. Kakvih duhova? Vrlo je očito kakve duhove prenose televizijski kanali i danas se može govoriti o ovisnosti. O ovisnostima.
Evo jedne stare slike koju mi je ispričao jedan profesor zemljopisa u mirovini, a koju svi možemo posvjedočiti da je istinita. Djeca su uvijek aktivna i skaču, urliču, ne možeš ih zaustaviti i smiriti. Upališ im televiziju i ispred slike koja prolazi kroz taj medijum djeca su blokirana. Ne mrdaju. Paralizirana.
Samo ću se sjetiti kako smo kao djeca oskudijevali u mnogočemu, pa tako ni televizijski aparat nije imao svaki dom. Sad mogu tvrditi: koja sreća za nas. Igrali smo svega što se može zamisliti, išli u istraživanja prirode i okolice kad nismo morali raditi u polju ili kod kuće. Igrali smo i lopte ako je bilo prilike. I ako bi imali loptu.
***
djeca
ogledalo života svijeta
šutnuše do neba
loptu
zvanu planeta

Nessun commento:
Posta un commento