SVJETLOST I TAMA

 

35.

Koliko sam želio gledati u tami. Sa čime sve možemo gledati u tami - pipati, slušati, mirisati...?

Interesanto je razmotriti koliko su se isprepleli svjetlo i tama u zadnjih 100 i više godina. Od dolaska elektrike pa nadalje.

U većini velikih mjesta noć je toliko osvjetljenja da je skoro nemoguće vidjeti nebo sa zvijezdama.

Ljudske navike su se stubokom promijenile - više se ne ustaje sa prvom svjetlošću (osim onog tko mora) a uvečer se živi duboko u tami.

Prenosim malo osobnog iskustva:

Mene je svjetlost noći počela mamiti sa pojavom televizije u našim krajevima. Kao što noćne leptire mami svjetlost pa neke i sprži. 

Poslije mi se desila srednja škola u Brodu i podstanarstvo i odsutnost televizije, ali svejedno bijahu odlasci u kino, u diskoteke i u kafiće. To bijahu možda još opasnije svjetlosti koje privlače svojim bljeskanjem - ali i spaljuju, pogotovo dušu. Te su prevladali svjetlost i privlačnost televizije, ma na sreću imadoh tako malo novaca da sam se morao okrenuti čitanju. A pošto je (usmjereno) školstvo bilo vrlo šturo, pipao sam po izdanjima koja su se mogla pronaći u knjižnici. E to čitanje me je pratilo dugo, dugo. Postalo mi navika, ali je u zadnja dva desetljeća nedostatak vremena postao neprijatelj čitanja, pa počesto i slušam knjige uz pomoć današnjih tehničkih pomagala. 

Ali sam svejedno bio zarobljen tamom koju je osvjetljavala električna energija i ponajviše me bijaše zarobila ta tama uz pomoć muzike. Bijaše to zapravo moja oporba u nadolazeći val novokomponovane muzike na koji su mnogi poklekli.

Bilo nas je malo, koji smo se bili svezali za Brod i rock n roll. Tako su Ilija S. i Anto V. svirali po raznim grupama, Pređo B. se furao na Azru, Juro A. je bio DJ kao što su to bili i moj komšija Stijepo G. ili Stijepo M. i još neki drugi ... a dapače da je toj grupici se moglo još pribrojati i velik broj ženskih bića. 

Kad sam se vratio iz JNA većinu je već bila pobijedila novokomponovana popularnost i zarada. I motiv: kud svi turci tu i mali mujo. 

To je bio period kad sam se okrenuo književnosti. Odustao i od filmova i od diskoteka, a opijanja bijahu pjesnička, boemska. Moram priznati da je i u književnosti bilo tame, i to tako zgusnute da sam se tek negdje pred rat malo probudio. Danas, kad je tama zavladala u svim sferama,  jako je lako raspoznati svjetlost. I šibica kad kresne u tamnoj noći može se nadaleko vidjeti, a nekamoli plam prave vatre.

***

koliko bih te

sasvim u tami

gledao

srce

bi kucalo

bi otvorilo

bi razbilo

staklena

hrastova

i sef

ako je tvoje pod ključem