OŽILJAK NA LICU ZEMLJE

 

50.

Imao sam na umu groblje kad sam ispisivao ovu igru riječi 1987. Mislio sam da je grob i groblje ožiljak na licu zemlje, bio sam pod utjecajem modernih naučavanja koja često nisu moderna, nova, nego su dapače starija od svega što mi sa sigurnošću i dokumentima poznajemo. 

A ustvari groblja su mjesta neposredne ljepote. Groblja su veličanstveni odjeci. 

Kad si na groblju i kad poznaješ historiju mnogih osoba koje tamo počivaju, oživiš množinu svjetova, u blicu prođu kroz moždane vijuge nebrojeni romani i priče. I doista nismo u stanju sve to ispisati i zabilježiti, jer bi se onda cijeli svijet pretvorio u knjigu. A ta knjiga postoji.

Kao dječarac sam maštao i fantazirao da je moguće uz pomoć nekakvih kamera sve zabilježiti, svaki momenat iz svakog ugla. Tehnički se danas sve više juri u tom pravcu mada je tehnika jako ograničena grana.

Danas kad sam došao do sitnih poetskih spoznaja znam da je sve zabilježeno i da je nemoguće remiksirati, izrezati, izbrisati, složiti iz nekakvog povoljnog ugla koji bi odgovarao našoj sujeti i oholosti. Znači, ja tvrdim i sasvim sam siguran da postoji sve zabilježeno, zapisano, snimljenoj i nazovimo to kako god hoćemo ali neizbrisivo, neuništljivo. I na nama je da tu priču ispravljamo, posvijetlimo, učinimo boljom i ljepšim. 

Vraćam se grobljima i mnoga bih pitanja postavio. 

Ali neću, jer sa svime pokazujem i dokazujem kako sam protiv modernosti i njenih naučavanja. Taj narativ, ta priča koja nam se prostire već dugo, predugo dokle je zašla? U našoj psihi, u našoj glavi, u našim običajima, u našem ponašanju i u našem djelovanju?

Vrlo "banalan" primjer je rat '92. i nadalje u Bosni. Imamo puno narativa, priča koje nas uvjeravaju u krivicu "nekog drugog". Dok su jedini gubitnici ustvari žitelji ovih prostora. Mnogi su izgubili članove obitelji, većina je izgubila većinu onoga što je imala. "Netko" je profitirao. 

Otprilike je tako i sa djelovanjem na nas: neki nestanu sa tom pričom, sa tim narativom, većini se oduzima sve što ima. A oni vječni igrači mijenjaju boje, mijenjaju klubove, mijenjaju sve osim što sebe ne mijenjaju i ostaju. Ne ostavljaju se. 

OŽILJAK NA LICU ZEMLJE

t o  s i   m i   o s t a l a

t u  s i  m i  o s t a l a

t u  s e  m i    o s t a l i

t u  s e  m i  ostavljamo