MRIJETI IL UMRIJETI?

 

BROJ DVA

Tisuću devesto osadeset sedme prilikom prvog odlaska KOH-a (Književna omladina Hrvatske) iz Slavonskog Broda pod dirigentskom palicom Borislava Stipića na Jutro poezije u Zagrebu, gdje nas je ugostila Ruža Orešković, i gdje su bili i Sead Begović i Josip Sever, i još ne znam tko, prekucavao sam prve samoizdaje sa indigo papirom. Znam da je išlo maksimalno šest onih tankih listova i bio sam dva tri puta prekucavao ovu prvu samoizdaju. To je bila prva prilika gdje sam dijelio te "smotuljke" (tako ih je nazvao B. Čegec prilikom poetskog gostovanja u Slavonskom Brodu). Valjda zbog prekucavanja izašle su one kratke poezije, i to je upalilo kod publike. Pa sam zbog toga nastavio do danas sa samoizdajama.

Da, bijaše to upravo izdaja duše. Samo izdaja bez dodataka. Bez začina. Negdje u nekoj periodici sam bio pročitao da u Rusiji tj ondašnjem SSSR-u, rade samizdat, pa sam i sam isprobao

I kao prvi tekst sam stavio BIOGRAFIJA // rođen je/živi/postavlja pitanje/mrijeti/il/umrijeti. U ono vrijeme, kao i sada, nisam imao nikakvu biografiju. Ali me je potrefilo to vječno pitanje svakoga tko se rodi: mrijeti ili umrijeti, živjeti ili se pustiti struji života, umirati podnoseći muku života ili umrijeti i biti mrtvac koji hoda, zombi...