ŠTO JE "ŽIVOT"

 

BROJ TRI

Kako se u vrijeme moje mladosti, koja se odvijala u komunizmu socijalističke Jugoslavije, vrlo popolizirala zapadnjačka konzumistička kultura, tako se moja mladost pretvorila u posjećivanje kafića, diskoteka i slično. Vrlo se dobro sjećam kako bi netko od poznanika, kolega, drugova, prijatelja u predvečernjim ili večernjim satima naišao i pitao:  "Hoćemo li u život?", što je značilo, hoćemo li negdje u kafić ili drugdje slično. A to, kakav je bio život? Išli bismo od kafića do kafića i ako bismo imali novaca onda bi se pilo. Dokle ima novaca. U zadimljenim kafićima. E da, u ono doba svi kafići su bili zadimljeni. Nije postojala zabrana pušenja. Tako da je najgore prolazio onaj koji ne puši.

Sve se pretvaralo u opijanje, u neko vrludanje tamom po tom "životu". Nekog je to uništavalo, kao što je uništavalo mene, a netko je plivao i po tim vodama. Ali sam znao da se sadržaj prazne flaše ne može izgubiti, da je vječan. Nemam pojma otkud sam znao. Ali je bilo to znanje ukorijenjeno u meni. Nije ga uspio uništiti ni dim, ni rock n roll, ni alkohol niti išta što su nam servirali kao dobrotu. Njihovu dobrotu.

 

život je

sadržaj prazne flaše

kad se rasprsne

ostaje