BROJ ČETIRI
Kada sam započeo
javno pisati i čitati stihove u grupi koja se sastajala ponedjeljkom bijaše
množina djevojaka koje je profesor Ivo Križanović organizirao po literarnim
sekcijama te bi prije odlaska na studij u velike gradove dijelile svoje stihove
sa nama, provincijskim pjesnicima. Tako je bilo i nekoga iz četvrtog E razreda
iz gimnazije, a koje su onda zvali matematičari, jer su se pripremali za studij
matematike ili tako nešto. To je bilo ondašnje usmjereno obrazovanje. Koje je
po Šuvarovim reformama potrefilo kompletnu našu generaciju. Prve dvije godine
obrazovanja bile su sa istim programom u sve četiri slavonskobrodske srednje
škole: gimnazija, ekonomska, poljoprivredna i industrijska. U gimnaziji se
naravno tražilo najviše znanja i nisu se svi mogli upisati tamo poslije osnovne
škole, samo odlikaši i oni vrlo dobri. Poslije prve dvije godine
"usmjerenog obrazovanja" svatko je birao svoj smjer, svoje zvanje,
svoju budućnost. Ali i tu se bodovalo po uspjehu u prva dva razreda. U industrijskoj,
poljoprivrednoj i ekonomskoj se tražilo manje znanja tako da su i osrednji
učenici postizali odličan uspjeh, dok su oni odlikaši u gimnaziji s mukom
dosezali vrlo dobar uspjeh zahvaljujuć strogoći i pubertetskim godinama. Tako
su se u one najtraženije smjerove upisali najlukaviji. Doljepotpisani može
posvjedočiti da u zadnje dvije godine srednjoškolskog obrazovanja nisam učio
ništa novo, pogotovo matematika ili jezik. U četvrtom razredu sam uspijevao
rješavati 5 od 6 grupa testova za sve sudrugove koji su sjedili u zadnjoj
klupi. Za sebe nisam uspijevao rješavati, ali nije ni trebalo, jer me
profesorica koja je smišljala 6 grupa testova nije mogla oboriti jer sam imao
sve u malom prstu.
Tako sam ove
stihove posvetio matemačiarima iz gimnazije, gdje sam po svemu pripadao, ali me
obrazovanje usmjerilo na drugu stranu.
MATEMATIČARIMA
(četvrtom E)
ako je život
hazardna igra
(pa se igra)
ne ulažem sve
da bih gubio sve
ulažem ništa
dobijam dvostruko
Nessun commento:
Posta un commento