BROJ ŠESTI
U ono doba sam
čak započinjao i razmišljati. Tako sam proizveo razmišljanje o kroničnom
pjesniku. Mnogi iz onih mojih/naših lutanja po "životu" noći i mraka
su završili u drugim kroničnostima. Možda čak najmanje kroničnih pijanaca.
Kronične pijance su proizvele predhodne generacije. Mogao bih nabrojati množinu
kroničnosti, od kroničnog skupljanja novca do kroničnih ratnika. Ali ću se
zadržati na najkroničnijoj kroničnosti današnjice: samoći. Ta je obilježila
prošlo a i početak ovog stoljeća. Ja sam ju isprobao u ustostručenoj dozi.
Kako? Tako: klasični proizvod ovdašnje civilizacije. Toliko je napumpano JA (Ja
najvećim slovima što postoje) da se od majčine sise jedinka odvoji i postane
individualac, jedinka i to jedina jedinka. O tome ću jednom poduže pisati. Sada
je dovoljno da kažem kako sam vidio oženjene i udane koji su toliko usamljeni.
Vidio ogromne gomile usamljenika. Vidio samoće neprebrojive. Najveća kroničnost
današnjice. Ponavljam – SAMOĆA.
***
dok je vina
naiskap
i dok žena
kronični pjesnik
a bez vina
a bez žena
nema
znam zbog čega
Nessun commento:
Posta un commento