ZAUSTAVIMO GLOBALNO PSOVANJE

 

BROJ SEDMI

Mia Begović je za ovu pjesmu (dolje) rekla da sam muški šovinista. Govorim o 1987. kada je ova glumica bila gost u Amadeusu kod Ante Prkačina i kada joj je Borislav Stipić pokazao  pjesmu. Ja sam bio samo tamo u prikrajku i nikome nisam smetao niti sam išta značio, kao što je činjenično i sada. Isto tako neki dječak je u Lapidariju na Jutru poezije kada sam podijelio prve "samoizdaje" povodom iste pjesme trčao do svoga tate i pokazivao mu izuzetno opsceni naslov.

Što uistinu i jeste. Onda sam pokušavao skrenuti pozornost tim nekim opscenostima. A zapravo sam potpomagao ondašnje društveno kulturno uređenje u razvoju ne samo opscenosti nego u rađanju jednog pornografskog društva.

Danas manje više cijeli globalni svijet živi tu pornografiju.

Evo ne kažem da zamislite vaše djedove i bake, možda bi upečatljivije bilo pradjedove i prabake zamisliti da zakorače u ovaj naš svijet: što bi rekli?

Kako smo odjeveni? Pogotovo nježniji spol – zar ne bi rekli: otkud tolike kurve? Otkut tolika raskalašnost, golotinja, psovanje? Činjenica je da je jako teško pronaći osobu koja ne koristi psovke kao poštapalice. Opscenost i bezobraznost i svaka vrsta nedoličnosti je osvojila cijeli svijet zahvaljujući i meni. I vama zahvaljujući. 

 

 

 

MOJOJ KURVI

 

ta tvoja ruka

zagrljaj

nema ga na mome

ramenu

odnese oluja

na sablje

 

posudi mi čašu života

pustinjo

 

sad da pada sunce

volio bih sad

kao hridina