19.
Odlučujuće bitke se vode u nama samima. O
koliko odluka moramo donijeti u životu! I razmišljati: je li to ona prava
odluka? Možda sam trebao ovako ili onako? Koliko sam puta čuo od starijih ljudi
kada bih još jedanput živio znao bih kako. Znao bi kako ne praviti neke greške.
Možda. Biti boj u sebi i pobijediti samog sebe znači odlučiti se za jednu
stranu u sebi. Ili tamnu ili svijetlu. Ili za onu koja nam je usađena rođenjem
ili za ona koju su nasadili u nas tijekom cijelog života. Onaj koji ne bije taj
boj i koji ne pobijedi jednom stranom moraće to učiniti u posljednjem trenutku.
To je strašno, biti zadnji boj u zadnjem momentu. I ne znaš što će nadvadati:
mrak ili svjetlo. Čuo sam od nekog (čini mi se protagonist iz filma Otok /Остров/ - P. Mamonov) kako govori da se treba trenirati umiranje,
treba ga uvježbavati da ne bi bili zatečeni. Možda su to naše tradicije, koje se sada na sve strane brišu, već imala u bolesnicima koji su umirali u krugu
obitelji i smrti koja je bila prisutna u svakodnevnom životu. Moji roditelji su
sa svojih trideset i kusur godina imali u ormaru pokrov za mrtvaca, kao što je
to onda imala većina obitelji. Misno i svenosno odijelo i pokrov. Danas
susrećemo šezdesetogodišnjake sa dugoročnim planovima. A gdje je ostala ta
borba? Gdje se treba voditi taj boj? Na ekranu ga sigurno ne možemo dobiti
makar bili i najbolji sa džojstikom i prelazili sve moguće livele.
Nije moguće ni
odgoditi ovu borbu sa samim sobom.
AUTOPORTRET
(II)
hoću
li
pobijediti
u
borbi
sa
samim
sobom
Nessun commento:
Posta un commento