JEDNODIMENZIONALNO

 

30.

Prvo i prvo: potpisao sam ovaj doljnji tekst i ne želim sada pisati opravdanja kako  bijaše nam sa svim mogućim sredstvima utuvljeno u glavu mnogo toga, to sam već više puta ponovio.

Drugo i treće i svi brojevi po redu ću se ispričati ne samo ženama koje sam uvrijedio ovdje i na drugim mjestima, nego i svima koje sam vrijeđao, zapravo i one koje i dan danas vrijeđam u mojem neznanju. 

Ovim dokazujem kako smo svi mi vrlo lako ispisljivi, programljivi, podložni svim vrstama promjena i utjecaja.

I tu je ključno pitanje: kojim utjecajima smo izloženi i kako ćemo biti ispisani?  Da li možemo birati?  Da li postoji mogućnost sve kritički razmatrati iz svih rakursa? Mi koji smo rođeni u vremenima ogromnih promjena točno možemo posvjedočiti mnoge toga. Analizirati. Proučavati. 

Ali nažalost, čini se da je cenzura veća nego ikad. Čini se da postoji samo jedna dimenzija i da druge treba zaboraviti. Izbrisati. Učili smo kako je trodimenzionalno slikanje nakon dvodimenzionalnog bilo napredak. A sad možda se želi preći na jednodimenzionalno. 

Volio bih da nije istina brisanje kulture, brisanje mnogočega. Standarizacija. 

I znam da postoje granice, bez obzira koliko ih čovjek želio raširiti. 

NIŠTA NOVO

želio sam upoznati prostitutku

pitati kako

ljubav se prodaje

i

kad sam upoznao

neumornu ljubavnicu

tajne zanata

borbu za opstanak

pa

ništa novo

kurva

ko i sve druge žene