VLAKOVI

 

43

Putovao sam vlakom prema zapadu. Vlak je bio pun i za kratke relacije od 2-3 sata obično nije bilo rezerviranih mjesta, pogotovo u internacionalnim linijama. Najčešće prestojiš tu razdaljinu na obje noge ako nisi stisnut kao sardina pa ne moraš ni stajati jer i tako ne možeš upasti. A zanimljivo je da su i kondukteri i džeparoši uspijevali prolaziti kroz takve gužve nekom svojom magijom.

Ako se kojim slučajem našlo mjesto u kupeu onda je uvijek postojala mogućnost da dođe netko tko je kupio rezervaciju i opet moraš na hodnik. Tradicija nas sa najdna društvene ljestvice je zahtijevala da se ne kupuju rezervacija mjesta a pogotovo ako si imao k-15 onda se nisi ni približavao blagajni.

Danas su se gužve preselile na autoceste.

Dobar dio onih koji su putovali vlakovima otišao, negdje daleko ga potjerali. Da si kupi auto. I da ne putuje više vlakom. I da se gura i živcira u gužvi ispred granica, naplatnih kućica, udesa i radova na putu

Ovo pjevanje koje sam čuo pri tom zalasku sunca je bilo u nekom od mnogih internacionalnih vlakova koji su prolazili preko naših zemalja. Bilo je nekih vlakova koji se nisu ni zaustavljali u Slavonskom Brodu. Bilo je i puno doživljaja iz tih vlakova, puno ugodnih razgovora, rađali su se poznanstva. I čitalo se.

To je jedno prohujalo vrijeme. Za naše krajeve. Negdje po svijetu još se putuje vlakovima. Na prostorima bivše Jugoslavije nemoguće je putovati javnim prijevozom izvan velikih centara. Zapravo si postavljam pitanje: da li uopće postoje ovi ostali krajevi, postoji li ta provincija?

Na dužim putovanjima ako bi bilo lijepo vrijeme i ako nisam bio u stisci sa vremenom volio sam izaći sa auto ceste i voziti se kroz sela,  kroz provinciju. Za djecu bi to bivala otkrića, vidjeti životinje na selu pa bismo se zaustavljali i kontemplirali ljepote a nerijetko smo otkrivali i originalne proizvode... ali nažalost unazad nekog vremena sve je manje i sela i seljaka i životinja na selu, i nema više ni proizvoda. Česti su ogromni prazni redovi kuća, domaćinstava, ognjišta s tablom za prodaju. 

Pa su tako sve rjeđe i pruge u uporabi, po nekima se može beskonačno šetati. Te nitko više ne pjeva po vlakovima ni tužne ni vesele pjesme.

***

sunce je bilo

mala ogromna

kugla na zapadu

ona je pjevala

na nekom jeziku

koga se ne sjećam

pjevala pjevala pjevala

tužnu pjesmicu

oči ne vide

usne ne ljube

usne ne ljube

ona je pjevala

sunca nije bilo